POJMOVNIK
A B C D E F G H I J
K L M N O P R S T U V Z
A
ABERACIJA / ABLACIJA RETINE / ADAPTACIJA / AFAKIJA / AKOMODACIJA / AMBLIOPIJA / ANATOMIJA OKA / ASTIGMATIZAM
Po optičkim zakonima, sve zrake svjetlosti koje dolaze paralelno sa optičkom osi, prolazeći kroz leću, sijeku se u žarištu. Ali to u praksi vrijedi samo za one zrake koje su bliže optičkoj osi. Zrake koje su dalje od optičke osi, sijeku se ispred ili iza žarišta. Takva greška ostupanja od savršenstva naziva se aberacija. Šarenica (iris) djeluje poput dijafragme ,te kao u bilo kojem drugom optičkom sustavu, poput foto aparata ili kamere, presjecanjem perifernih zraka svjetlosti, spriječit će zamućenje slike, a naročito u oku, gdje površine nisu savršene, posebno blizu periferije optičkog sistema.
Odljepljenjem mrežnice ili ablacijom retine nazivamo patološki proces u oku kada se senzorna mrežnica odvaja od sloja pigmentalnog epitela oka. Pojava bljeskova svjetla je najčešće vezana uz početak ablacije retine. Bolesnik bljeskove svijetla primjećuje u temporalnom vidnom polju i pri zatvorenim očima. Bljeskovi naravno ne moraju obavezno značiti i pojavu ablacije retine, jer se mogu pojaviti i kod nekih drugih očnih bolesti. U svakom slučaju, preporuča se odlazak oftalmologu.
Pri prijelazu iz slabo u jako osvjetljen prostor i obrnuto jedno vrijeme ništa ne vidimo. Ovo vrijeme se naziva adaptacija (prilagodba) oka. Kod adaptacije oka, prebacuje se funkcija detekcije svjetlosti sa čunjića na štapiće i obrnuto. Adaptacija na tamu – sposobnost oka da nakon nekog vremena boravka u tami zamijeti minimalne količine svjetla. Brzina potpune adaptacije na tamu ovisi o kličini svjetla kojem je oko bilo izloženo prije nego je došlo u tamu. Adaptacija je najprije brza, a završava se negdje između 5. i 9. minute. Adaptacija na svjetlo – nastaje izlaganjem oka sjaju svjetlosti nakon adaptacije na tamu. U tom trenutku znatno je smanjena mrežnična osjetljivost i vrijeme prilagodbe je oko 1. minute.
Afakija je stanje oka, gdje je leća izvađena zbog mrene ili nekog drugog razloga. Izračuna li se omjer dioptrije normalnog i afakičnog oka 58 dptr prema 42,5 dptr, dobije se razlika oko 27 posto. Postoji više vrsta korekcija afakičnog oka:
- dioptrijske naočale
- tvrde i meke kontaktne leće
- meke kontaktne leće za stalno nošenje
Akomodacija (prilagodba) oka je sposobnost leće da mijenja svoju dioptrijsku jakost, kako bi vidjeli i udaljene i bliske predmete. Kod gledanja na daljinu, leća je opuštena i ima najmanju dioptrijsku jakost oko +19 dptr, a kod gledanja na blizinu, leća se ispupči i ima najveću dioptrijsku jakost oko +33 dptr, što nam omogućuje da jasno vidimo i bliske predmete. Tijekom godina života, moć akomodacije leće fiziološki slabi (gubi elastičnost), te je otežano gledanje na blizinu (presbyopia).
Ambliopija je osjetni poremećaj oka koji nastaje zbog nemogućnosti razvoja vidne oštrine na jednom ili oba oka. Radi se o smanjenoj oštrini vida, koja se ne može popraviti nikakvim korekcijskom staklima, mada pri tome ne postoje organske promjene koje bi mogle objasniti takvo smanjenje oštrine vida. Kod ambliopije, jedno je oko slabije od drugog oka, najčešće zbog strabizma (škiljenje, razrokost). Bez liječenja – koje uključuje okluziju – nošenje poveza preko jačeg oka ili zamućivanje leće na naočalama jačeg oka ili ukapavanje kapi koje zamućuju vid u oku- slabije oko postaje sve lošije. Okluzija se može provoditi nekoliko dana ( napr 5:1 ili 3:1) ili svakodnevno nekoliko sati (2-3 sata, 4-6 sati dnevno) ovisno o stupnju ambliopije.
%%wppa%% %%photo=1%% %%size=400%%
Astigmatizam je stanje kojemu je svojstvena nejednaka refrakcija svjetlosnih zraka u različitim meridijanima. Radi lakše klasifikacije, pretpostavlja se da astigmatsko oko ima dva glavna meridijana koja stoje pod pravim kutom jedan na drugog.
Postoji nekoliko tipova astigmatizma:
- Jednostavni hiperopski astigmatizam ; jedan glavni meridijan je emetropan, a drugi je hiperopan.
- Jednostavni miopski astigmatizam; jedan glavni meridijan je emetropan, a drugi je miopan.
- Složeni hiperopski astigmatizam; oba glavna meridijana su hiperopna, ali nejednako.
- Složeni miopski astigmatizam; oba glavna meridijana su miopska, ali nejednako.
- Mješoviti astigmatizam; jedan glavni meridijan je hiperopan a drugi miopan
Više o astigmatizmu pročitajte ovdje.
B
BIFOKALNE LEĆE / BINOKULARNI VID / BJELOOČNICA / BLEPHARITIS
Bifokalne ili dvo-žarišne leće, kao što im i samo ime kaže, koriste se za korekciju dviju udaljenosti i to daljine i blizine. Prednost im je što ne morate imati dvoje naočala (za daljinu i blizinu), ali im je nedostatak kod gledanja, nagli skok sa daljine na blizinu i vidljivi prijelaz, te nejasnoća predmeta koji se nalaze na srednjoj udaljenosti. Danas ih sve više zamjenjuju multifokalne leće.
Vanjski očni mišići zaslužni su za motoriku (pokretanje) oka. Ima ih 6 i dijele se na 4 mišića rektusa i dva mišića oblikvusa. Mišići rektusa pokreću oko u smjerovima lijevo-desno i gore-dolje, a mišići oblikvusa zaduženi su za rotaciju oka oko optičke osi. Očni mišići omogućuju binokularan vid, a omogućen je paralelnim položajem očiju (ortoforija). U kombinaciji s mrežnicom, objekti raspoređeni u prostoru nastaju kao dvoslike a mozak ih pretvara u jednu sliku, te tako dobivamo fenomen stereovida ili dubinskog vida. Zbog pareze ili paralize optičkih mišića ili nesklada u djelovanju, nastaje pogreška koju nazivamo strabizam (škiljenje, razrokost). Korigira se nošenjem dioptrijskim naočalama (okluzijom) ili operacijom.
Bjeloočnica se sastoji od žilavih vlakanaca te prekriva oko 85% ukupnog oplošja oka. Bijelo – plavkaste je boje, ne sadrži krvne žile i živce, ali je mnoge žile i živci probadaju. Bjeloočnica je najdeblja i najžilavija očna ovojnica koja služi za zaštitu unutrašnjosti oka od raznih negativnih mehaničkih utjecaja.
Ječmenac je upala vjeđa (kapka) koja se razvija nakon infekcije žlijezde lojnice. Popraćen je izrazitim crvenilom kapka, otokom, bolnim prištićem i osjećajem grebanja. Kronične upale rubova kapaka nazivaju se blefaritisi (blepharitis).
C
CHORIOIDEA / CONJUNCTIVA / CORNEA / CORPUS VITREUM / ČUNJIĆI
Žilnica sadrži brojne krvne žile i živce, a glavna joj je funkcija ishrana oka. Ona je stražnji, jako prokrvljeni, pigmentirani dio očne ovojnice između bjeloočnice i mrežnice. Osim izmjene tvari koja se odvija u žilnici ona također sadrži tamne pigmente. Ovakva pigmentacija je veoma bitna jer tako unutrašnjost oka drži u tami. Kada žilnica nebi sadržavala tamne pigmente u oku bi se javljala uzastopna refleksija svjetlosnih zraka što bi veoma negativno utjecalo na oštrinu slike. Na svojem prednjem dijelu žilnica prerasta u šarenicu.
Conjunctiva je sluznica koja obavija vjeđe (kapke) sa unutrašnje strane i prednje plohe očne jabučice. Na conjunctivi razlikujemo prednji i zadnji zid:
- Prednj zid – je dio sluznice koji obavija vjeđe sa stražnje strane
- Stražnji zid – je dio conjuctive koji prekriva prednji dio očne jabučice
Upale spojnica (conjunctivitis), su najčešća oboljenja u oftalmološkoj praksi, tj ako se izuzme refrakcija, čine 30 -40% onih pacijenata koji se obraćaju oftalmologu.
Rožnica ima vrlo značajnu ulogu jer je glavna leća u očnom optičkom sustavu. Rožnica je transparentne strukture, koja je uzrokovana prozirnim vezivnim vlaknima koja imaju isti indeks loma svjetlosti kao i tkivna tekućina između njih. Jačina dioptrijskog sustava rožnice ovisi o njenoj prozirnosti. Ljudska rožnica prenosi 85% upadne svjetlosti.
Staklovina je kuglasta oblika, sprijeda ima udubinu u koju je uložena leća, a ostatkom površine dodiruje mrežnicu. Zauzima 2/3 volumena očne jabučice. Staklovina je građena iz vlakana (stroma vitreum) i tekućine (humor vitreum). Staklovina ima više svojstava, među kojima su najvažnije optičke značajke koje se temelje na njezinoj prozirnosti (90%), te održavanje krutosti i okrugla oblika očne jabučice te omogućavanje metaboličke izmjene tvari difuzijom jer nema krvnih žila.
Čunjići i štapići su fotoreceptorne stanice u mrežnici, koje imaju svojstvo da selektivno absorbiraju dijelove vidljivog spektra i pretvore u električni impuls, koji putem optičkog živca završavaju u mozgu.
- čunjića ima oko 6-7 miliona
- nalaze se na središnjoj poziciji mrežnice (žuta pjega, fovea), promjer 1.5 mm
- čunjići su osjetljivi na boju
- svaki je povezan na svoj vlastiti živac
- omogućuju oštru i detaljnu sliku na jakom svjetlu
- štapića ima puno više: 75-150 miliona
- štapići su raspršeni periferalno (izvan fovee)
- nekoliko štapića je povezano na jedan živac što smanjuje oštrinu vida
- daju generalnu, široku sliku scene
- nisu osjetljivi na boju i služe pri slabom svjetlu
- zato se pri slabom svjetlu ne raspoznaju boje
D
DALEKOVIDNOST / DIOPTRIJA / DIOPTRIJSKE NAOČALE
Naziva hypermetropia sastavljen je od dvije riječi; hypaer=preko, nad i metropia=gledanje po mjeri, a praktički se to primjenjuje i na naziv hyperopia. Hyperopsko oko ima manjak refrakcijske snage. Paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnostai ne lome se na mrežnici , nego iza mrežnice. Ova greška oka, korigira se plus lećama.
Dioptrija je obrnuto proporcionalna žarišnoj daljini (dptr=1/žarišna daljina u metrima) Što znači, da leća koja ima dioptriju +1,00 ima žarišnu daljinu od 1-nog metra, a leća od +4,00 dptr, žarišnu daljinu na 0,25 metara.
Dioptrijske naočale služe za korekciju optičkih grešaka oka:
- afakije
- astigmatizma
- dalekovidnosti
- kratkovidnosti
- staračke dalekovidnosti
- strabizma
Dioptrijske naočale nastaju ugradnjom dioptrijskih leća u dioptrijske okvire. Smisao dioptrijskih naočala je da isprave korekcijsku grešku i dovede oko u stanje emetropije.
E
Emetropno oko ili normalno oko, kod kojeg se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti, prolaskom kroz optički sistem oka, sijeku točno na mrežnici. U nekim očima mrežnica nije smještena posve točno, tako da se slike predmeta ne mogu jasno ocrtati na mrežnici. Ako je mrežnica previše sprijeda, oko je hiperopno, a ukoliko je previše straga, oko je miopno.
F
FOTOFOBIJA / FOTOOSJETLJIVE LEĆE / FOTOPSIJA
Fotofobija je povećana osjetljivost na svjetlo normalne jakosti. Posljedice su abnormalno jake miotičke reakcije (suženje zjenice) na svjetlosni podražaj, čiji je osnovni uzrok upala. Fotofobija je jedan od glavnih znakova prevelikoj izloženosti UV zrakama.
Fotoosjetljive leće su takve leće, koje tamnjenjem reagiraju na količinu UV zraka i time štite oko od štetnosti UV zračenja. Često dolazi do zabluda zašto fotoosjetljive leće loše reagiraju u prostoriji u kojoj je puno sunčanog svjetla ili u automobilu.To je zato, jer prozorska stakla i stakla na automobilima ne propuštaju UV zrake. Fotoosjetljive leće ne reagiraju na umjetnu rasvjetu. Najčešće boje fotoosjetljivih leća su siva, sivo-zelena i smeđa. U početnom su stadiju zatamnjene od 10-15% a kad potamne dostižu od 75-80% zatamnjenja, ovisno o raznim faktorima:
- količini UV zračenja
- materijalu leće (mineralna ili organska)
- vanjskoj temperaturi (brže reagiraju na minus temperaturi)
- vanjskim filterima (prozorsko staklo, količina smoga)
Fotopsija je opažanje iskrica, svjetlaca, ljeskanja, treperenja svjetla, bljeskova i vijugavih strelica pri upali i početnoj ablaciji retine.
G
Glaukom ili zelena mrena (od grčke riječi glaucos=zelenkasta) je sindromno oboljenje obilježeno trima simptomima:
- povremeno ili trajno povišenje intraokularnog tlaka
- promjene na papili nervi optici (ekskavacija, atrofija)
- oštećenja vidnog polja
Glaukom se razvija postepeno, često bez ikakvih subjektivnih znakova, tako da se dijagnoza u preko 50% slučajeva otkriva slučajno. Događa se da bolesnik i potpuno oslijepi prije postavljanja dijagnoze. Oči su bez podražaja, bijele i ne pokazuju vanjske znakove oboljenja.
H
Razvojem novih tehnologija, formiraju se nova zvanja s posebnim zahtjevima vidnih funkcija i novim zahtjevima za donje granice vidne sposobnosti. Osim same korekcije ametropije i većih grešaka mišićne ravnoteže, nošenjem naočala ili kontaktnih leća, treba obratiti pažnju i na različita stanja osvjetljenja i adaptacije oka. Bez obzira i ako je vaše oko dioptrijski emetropno, treba obratiti pozornost na previše ili premalo osvjetljene prostore, mjesta sa nedovoljnim kontrastima, trepćuću rasvjetu ili dugotrajni boravak pred televizorom ili monitorom. Higijena vida uključuje i zaštitu od fizikalnih i kemijskih oštećenja očiju, nošenjem adekvatnih zaštitnih naočala.
Naziva hypermetropia sastavljen je od dvije riječi; hypaer=preko, nad i metropia=gledanje po mjeri, a praktički se to primjenjuje i na naziv hyperopia. Hyperopsko oko ima manjak refrakcijske snage. Paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnostai ne lome se na mrežnici , nego iza mrežnice. Ova greška oka, korigira se plus lećama.
I
Inklinacija (nagib) je kut kojeg zatvara horizontalna os dioptrijskog okvira i odstupanje od okomice na horizontalnu os. Dioptrijski okviri se proizvode sa inklinacijom od 5-12°. Dioptrijski okviri sa manjom inklinacijom predviđeni su za naočale za daljinu, a sa većom inklinacijom, za naočale za srednju udaljenost ili za rad na blizinu.
Šarenica djeluje poput dijafragme, a nalazi se između rožnice i leće. Može sadržavati razne pigmente o čemu ovisi i boja očiju. U svojem središtu ima okrugli otvor- zjenicu, koja automatski regulira količinu svjetlosti koja ulazi u oko. Time se na minimum smanjuje kromatska i sferna aberacija. Zjenice su jednako okrugle i njihov promjer ovisi o brojnim faktorima:
- količini svjetlosti
- psihičkom stanju
- godinama života
- spolu (šire su u žena)
- snu (proširena)
J
Ječmenac je upala vjeđa (kapka) koja se razvija nakon infekcije žlijezde lojnice. Popraćen je izrazitim crvenilom kapka, otokom, bolnim prištićem i osjećajem grebanja. Kronične upale rubova kapaka nazivaju se blefaritisi (blepharitis).
K
KATARAKTA / KERATOMETRIJA / KRATKOVIDNOST
Katarakta ili siva mrena je bolest zamućenja leće. Obično nastaje u starijoj životnoj dobi. Kad mrena sazrije, leća se ekstrahira. Nakon ekstrakcije leće, više nema normalnog vida, jer je narušen optički sistem oka. Takvo oko nazivamo afakičnim. Kod katarakte dolazi do višestrukih promjena, od kojih su najvažnije povećanje određenih tvari:
- vode, koja sazrijavenjem katarakte nastaje
- natrija i odnosa K/Na
- kalcija, koji je proporcionalan sa stupnjem sazrijevanja mrene
S druge strane dolazi do smanjenja:
- kalija
- utrošenog kisika i glukoze
- askorbinske kiseline
Keratometrija je oftalmološki pregled kojim mjerimo zakrivljenost rožnice. Instrument za mjerenje zakrivljenosti rožnice nazivamo keratometar. Zakrivljenost rožnice mjerimo u dioptrijama, a pomoću konverzijskih tablica te se vrijednosti pretvaraju u milimetre polumjera zakrivljenosti, tj. u tehnički izvedive vrijednosti. Keratometrija je jedan od najvažnijih čimbenika kod fitiranja kontaktnih leća.
Riječ miopija (grčki myopia) znači dvije stvari; kratki vid i mišju rupicu, a glagol myein=zaklopiti oči. Miopsko oko ima preveliku plus snagu. Paralelne zrake svjetlosti iz beskonačnosti ne lome se na mrežnici, nego ispred mrežnice. Ova greška oka, korigira se minus lećama.
L
Leća upotpunjuje dioptrijski očni aparat, jer djeluje kao bikonveksno prozirno tijelo, koje ima najveću funkciju kod akomodacije. Leća sadrži 65% vode i 35% bjelančevinastih tvari, što joj daje visok index loma prema sredini u kojoj se nalazi.
- promjer – 10 mm
- polumjer zakrivljenosti u mirovanju – 10 mm
- polumjer zakrivljenosti u akomodaciji – 6 mm
- index loma – 1,42
- dioptrijska jakost u mirovanju – 19 dptr
- dioptrijska jakost u akomodaciji – 33 dptr
Debljina leće mijenja se godinama života. Leća starenjem postaje deblja, manje elastična, a u jezgri se stvara homogeni nukleus koji se postupno sklerozira.
M
MACULA / MIOPIJA / MONOFOKALNE LEĆE / MREŽNICA / MULTIFOKALNE LEĆE / MUSCULI BULBA
Macula lutea (makula), nalazi se na mrežnici u fovei centralis, gdje je najveća koncentracija čunjića. Nervni elementi imaju u svojoj citoplazmi žućkastu tvar i uslijed toga je makula žućkasta. Zbog toga je i nazivaju žuta pjega.
Riječ miopija (grčki myopia) znači dvije stvari; kratki vid i mišju rupicu, a glagol myein=zaklopiti oči. Miopsko oko ima preveliku plus snagu. Paralelne zrake svjetlosti iz beskonačnosti ne lome se na mrežnici, nego ispred mrežnice. Ova greška oka, korigira se minus lećama.
Monofokalne ili jedno žarišne leće, kao što im i samo ime kaže, koriste se za korekciju samo jedne udaljenosti, bilo da se radi o daljini, blizini ili za neku srednju udaljenost. U praksi se najčešće koriste u naočalama za čitanje kod korekcije presbyopie.
Mrežnica je zakrivljeni zastor radijusa oko 40 mm, na kojem konvergentni sistem stvara realnu i obrnutu sliku. Mrežnica sadrži brojne živce i krvne žile. Možemo je podijeliti u deset zasebnih ovojnica. Osam ovojnica služi za ishranu vidnih domena koje se nalaze u posljednje dvije ovojnice, koje su građena od fotoreceptorskih stanica ( čunjića i štapića ), te fokusirani snop svjetlosti apsorbiraju nizom elektrokemijskih reakcija. Pokriva gotovo cijelu stražnju površinu oka i debljine je oko 0,5 mm do 1 mm. Udaljenost od leće do mrežnice je 17 mm.
Multifokalne ili više žarišne leće, kao što im i samo ime kaže, koriste se za korekciju svih udaljenosti, bilo da se radi o daljini, blizini ili za neku srednju udaljenost.
Takve leće se danas sve više primjenjuju kod osoba iza 40. godine života jer omogućuju najveći komfor gledanja na svim udaljenostima sa laganim i nevidljivim prelazom.
Vanjski očni mišići zaslužni su za motoriku (pokretanje) oka. Ima ih 6 i dijele se na 4 mišića rektusa i dva mišića oblikvusa. Mišići rektusa pokreću oko u smjerovima lijevo-desno i gore-dolje, a mišići oblikvusa zaduženi su za rotaciju oka oko optičke osi. Očni mišići omogućuju binokularan vid, a omogućen je paralelnim položajem očiju (ortoforija). U kombinaciji s mrežnicom, objekti raspoređeni u prostoru nastaju kao dvoslike a mozak ih pretvara u jednu sliku, te tako dobivamo fenomen stereovida ili dubinskog vida. Zbog pareze ili paralize optičkih mišića ili nesklada u djelovanju, nastaje pogreška koju nazivamo strabizam (škiljenje, razrokost). Korigira se nošenjem dioptrijskim naočalama (okluzijom) ili operacijom.
N
Vidni živac prenosi vidnu informaciju putem električnih impulsa. Širi se od očne jabučice preko očne duplje do mozga. Vidna informacija sa desnih polutki mrežnice oba oka mora doći u desni vidni centar u mozgu dok vidna informacija sa lijevih polutki mrežnice oba oka mora doći u lijevi vidni centar u mozgu. Mjesto na mrežnici u kojem očni živac ulazi u očnu jabučicu nazivamo papila ili slijepa pjega, jer na tom mjestu nema ni čunjića ni štapića.
Emetropno oko ili normalno oko, kod kojeg se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti, prolaskom kroz optički sistem oka, sijeku točno na mrežnici. U nekim očima mrežnica nije smještena posve točno, tako da se slike predmeta ne mogu jasno ocrtati na mrežnici. Ako je mrežnica previše sprijeda, oko je hiperopno, a ukoliko je previše straga, oko je miopno.
O
OČNI MIŠIĆI / ODLJEPLJENJE MREŽNICE / OKLUZIJA / OPTOTIPI / ORTOFORIJA / OŠTRINA VIDA
Vanjski očni mišići zaslužni su za motoriku (pokretanje) oka. Ima ih 6 i dijele se na 4 mišića rektusa i dva mišića oblikvusa. Mišići rektusa pokreću oko u smjerovima lijevo-desno i gore-dolje, a mišići oblikvusa zaduženi su za rotaciju oka oko optičke osi. Očni mišići omogućuju binokularan vid, a omogućen je paralelnim položajem očiju (ortoforija). U kombinaciji s mrežnicom, objekti raspoređeni u prostoru nastaju kao dvoslike a mozak ih pretvara u jednu sliku, te tako dobivamo fenomen stereovida ili dubinskog vida. Zbog pareze ili paralize optičkih mišića ili nesklada u djelovanju, nastaje pogreška koju nazivamo strabizam (škiljenje, razrokost). Korigira se nošenjem dioptrijskim naočalama (okluzijom) ili operacijom.
Odljepljenjem mrežnice ili ablacijom retine nazivamo patološki proces u oku kada se senzorna mrežnica odvaja od sloja pigmentalnog epitela oka. Pojava bljeskova svjetla je najčešće vezana uz početak ablacije retine. Bolesnik bljeskove svijetla primjećuje u temporalnom vidnom polju i pri zatvorenim očima. Bljeskovi naravno ne moraju obavezno značiti i pojavu ablacije retine, jer se mogu pojaviti i kod nekih drugih očnih bolesti. U svakom slučaju, preporuča se odlazak oftalmologu.
Ambliopija je osjetni poremećaj oka koji nastaje zbog nemogućnosti razvoja vidne oštrine na jednom ili oba oka. Radi se o smanjenoj oštrini vida, koja se ne može popraviti nikakvim korekcijskom staklima, mada pri tome ne postoje organske promjene koje bi mogle objasniti takvo smanjenje oštrine vida. Kod ambliopije, jedno je oko slabije od drugog oka, najčešće zbog strabizma (škiljenje, razrokost). Bez liječenja – koje uključuje okluziju – nošenje poveza preko jačeg oka ili zamućivanje leće na naočalama jačeg oka ili ukapavanje kapi koje zamućuju vid u oku- slabije oko postaje sve lošije.Okluzija se može provoditi nekoliko dana ( napr 5:1 ili 3:1) ili svakodnevno nekoliko sati (2-3 sata, 4-6 sati dnevno) ovisno o stupnju ambliopije.
Ispitivanje vidne oštrine vrši se na optotipima. Optotipe su matematički proračunate tablice, na kojima se nalaze slova, brojevi ili neki drugi likovi koji su prepoznatljivi djeci. Standardne Snellenove optotipe nalaze se na 6 metara, ili međunarodne na 5 metara. Svaki znak na optotipama tako je proračunat da je debljina znaka jednaka debljini praznih prostora u znaku, a veličina slova proporcionalna udaljenosti sa koje se čita.
Vanjski očni mišići zaslužni su za motoriku (pokretanje) oka. Ima ih 6 i dijele se na 4 mišića rektusa i dva mišića oblikvusa. Mišići rektusa pokreću oko u smjerovima lijevo-desno i gore-dolje, a mišići oblikvusa zaduženi su za rotaciju oka oko optičke osi. Očni mišići omogućuju binokularan vid, a omogućen je paralelnim položajem očiju (ortoforija). U kombinaciji s mrežnicom, objekti raspoređeni u prostoru nastaju kao dvoslike a mozak ih pretvara u jednu sliku, te tako dobivamo fenomen stereovida ili dubinskog vida. Zbog pareze ili paralize optičkih mišića ili nesklada u djelovanju, nastaje pogreška koju nazivamo strabizam (škiljenje, razrokost). Korigira se nošenjem dioptrijskim naočalama (okluzijom) ili operacijom.
Vidna oštrina je sposobnost vida da jasno vidi dvije odvojene točke. Najmanji kut pod kojim prosječno oko vidi dvije točke kao odvojene iznosi 1′ (jednu lučnu minutu) i naziva se minimum separabile. Taj kut je fiziološki zadat veličinom čunjića u makuli. Da bi se dvije točke vidjele kao odvojene, moraju podražiti svaka barem po jedan čunjić između kojih je barem jedan nepodraženi čunjić.
P
PAPILA / PHOTOPSIJA / PUPILA / PUPILARNA DISTANCA / PRESBYOPIA / PROGRESIVNE LEĆE
Vidni živac prenosi vidnu informaciju putem električnih impulsa. Širi se od očne jabučice preko očne duplje do mozga. Vidna informacija sa desnih polutki mrežnice oba oka mora doći u desni vidni centar u mozgu dok vidna informacija sa lijevih polutki mrežnice oba oka mora doći u lijevi vidni centar u mozgu. Mjesto na mrežnici u kojem očni živac ulazi u očnu jabučicu nazivamo papila ili slijepa pjega, jer na tom mjestu nema ni čunjića ni štapića.
Fotopsija je opažanje iskrica, svjetlaca, ljeskanja, treperenja svjetla, bljeskova i vijugavih strelica pri upali i početnoj ablaciji retine.
Zjenica je otvor na šarenici. Uvijek je crne boje jer se iz oka ne reflektira svjetlost. Što je zjenica manja, nastala slika je bolja, jer se smanjio utjecaj aberacija.
Osim same dioptrijske vrijednosti za svako oko, kod izrade dioptrijskih naočala potreban je i razmak zjenica. Razmak zjenica izražava se u milimetrima, ovisan je o spolu i godinama a kod samih pojedinaca varira da li su naočale za daljinu, neku srednju udaljenost ili za čitanje (razmak zjenica je kod čitanja radi konvergencije, manji od razmaka za gledanje na daljinu za 2-4 milimetra)
Presbyopia je normalno stanje oka, udruženo s životnom dobi u kojoj opada moć akomodacije. Presbyopija se pojavljuje poslije 40. godine života. Presbyopno oko na daljino se ponaša kao i emetropno oko, ali kod predmeta koji se nalaze u blizin, zbog fiziološkog pada moći akomodacije, slika ne nastaje na mrežnici, već iza nje.
Presbyopia se korigira plus lećama.
Multifokalne ili više žarišne leće, kao što im i samo ime kaže, koriste se za korekciju svih udaljenosti, bilo da se radi o daljini, blizini ili za neku srednju udaljenost. Takve leće se danas sve više primjenjuju kod osoba iza 40. godine života jer omogućuju najveći komfor gledanja na svim udaljenostima sa laganim i nevidljivim prelazom.
R
RAZMAK ZJENICA / RETINA / ROŽNICA
Osim same dioptrijske vrijednosti za svako oko, kod izrade dioptrijskih naočala potreban je i razmak zjenica. Razmak zjenica izražava se u milimetrima, ovisan je o spolu i godinama a kod samih pojedinaca varira da li su naočale za daljinu, neku srednju udaljenost ili za čitanje (razmak zjenica je kod čitanja radi konvergencije, manji od razmaka za gledanje na daljinu za 2-4 milimetra)
Mrežnica je zakrivljeni zastor radijusa oko 40 mm, na kojem konvergentni sistem stvara realnu i obrnutu sliku. Mrežnica sadrži brojne živce i krvne žile. Možemo je podijeliti u deset zasebnih ovojnica. Osam ovojnica služi za ishranu vidnih domena koje se nalaze u posljednje dvije ovojnice, koje su građena od fotoreceptorskih stanica ( čunjića i štapića ), te fokusirani snop svjetlosti apsorbiraju nizom elektrokemijskih reakcija. Pokriva gotovo cijelu stražnju površinu oka i debljine je oko 0,5 mm do 1 mm. Udaljenost od leće do mrežnice je 17 mm.
Rožnica ima vrlo značajnu ulogu jer je glavna leća u očnom optičkom sustavu. Rožnica je transparentne strukture, koja je uzrokovana prozirnim vezivnim vlaknima koja imaju isti indeks loma svjetlosti kao i tkivna tekućina između njih.
- promjer – 12 mm
- debljina – 0,55 mm
- polumjer zakrivljenosti – 7,7 mm
- index loma – 1,37
- dioptrijska jakost – 49 dptr
Jačina dioptrijskog sustava rožnice ovisi o njenoj prozirnosti. Ljudska rožnica prenosi 85% upadne svjetlosti.
S
SIVA MRENA / SKLERA / SLABOVIDNOST / SLIJEPA PJEGA / SPOJNICA / STAKLOVINA / STEREOVID / STRABIZAM / ŠARENICA / ŠTAPIĆI
Katarakta ili siva mrena je bolest zamućenja leće. Obično nastaje u starijoj životnoj dobi. Kad mrena sazrije, leća se ekstrahira. Nakon ekstrakcije leće, više nema normalnog vida, jer je narušen optički sistem oka. Takvo oko nazivamo afakičnim. Kod katarakte dolazi do višestrukih promjena, od kojih su najvažnije povećanje određenih tvari:
- vode, koja sazrijavenjem katarakte nastaje
- natrija i odnosa K/Na
- kalcija, koji je proporcionalan sa stupnjem sazrijevanja mrene
S druge strane dolazi do smanjenja:
- kalija
- utrošenog kisika i glukoze
- askorbinske kiseline
Bjeloočnica se sastoji od žilavih vlakanaca te prekriva oko 85% ukupnog oplošja oka. Bijelo – plavkaste je boje, ne sadrži krvne žile i živce, ali je mnoge žile i živci probadaju. Bjeloočnica je najdeblja i najžilavija očna ovojnica koja služi za zaštitu unutrašnjosti oka od raznih negativnih mehaničkih utjecaja.
Ambliopija je osjetni poremećaj oka koji nastaje zbog nemogućnosti razvoja vidne oštrine na jednom ili oba oka. Radi se o smanjenoj oštrini vida, koja se ne može popraviti nikakvim korekcijskom staklima, mada pri tome ne postoje organske promjene koje bi mogle objasniti takvo smanjenje oštrine vida. Kod ambliopije, jedno je oko slabije od drugog oka, najčešće zbog strabizma (škiljenje, razrokost). Bez liječenja – koje uključuje okluziju – nošenje poveza preko jačeg oka ili zamućivanje leće na naočalama jačeg oka ili ukapavanje kapi koje zamućuju vid u oku- slabije oko postaje sve lošije.
Vidni živac prenosi vidnu informaciju putem električnih impulsa. Širi se od očne jabučice preko očne duplje do mozga. Vidna informacija sa desnih polutki mrežnice oba oka mora doći u desni vidni centar u mozgu dok vidna informacija sa lijevih polutki mrežnice oba oka mora doći u lijevi vidni centar u mozgu. Mjesto na mrežnici u kojem očni živac ulazi u očnu jabučicu nazivamo papila ili slijepa pjega, jer na tom mjestu nema ni čunjića ni štapića.
Conjunctiva je sluznica koja obavija vjeđe (kapke) sa unutrašnje strane i prednje plohe očne jabučice. Na conjunctivi razlikujemo prednji i zadnji zid:
- Prednj zid – je dio sluznice koji obavija vjeđe sa stražnje strane
- Stražnji zid – je dio conjuctive koji prekriva prednji dio očne jabučice
Upale spojnica (conjunctivitis), su najčešća oboljenja u oftalmološkoj praksi, tj ako se izuzme refrakcija, čine 30 -40% onih pacijenata koji se obraćaju oftalmologu.
Staklovina je kuglasta oblika, sprijeda ima udubinu u koju je uložena leća, a ostatkom površine dodiruje mrežnicu. Zauzima 2/3 volumena očne jabučice. Staklovina je građena iz vlakana (stroma vitreum) i tekućine (humor vitreum). Staklovina ima više svojstava, među kojima su najvažnije optičke značajke koje se temelje na njezinoj prozirnosti (90%), te održavanje krutosti i okrugla oblika očne jabučice te omogućavanje metaboličke izmjene tvari difuzijom jer nema krvnih žila.
Vanjski očni mišići zaslužni su za motoriku (pokretanje) oka. Ima ih 6 i dijele se na 4 mišića rektusa i dva mišića oblikvusa. Mišići rektusa pokreću oko u smjerovima lijevo-desno i gore-dolje, a mišići oblikvusa zaduženi su za rotaciju oka oko optičke osi. Očni mišići omogućuju binokularan vid, a omogućen je paralelnim položajem očiju (ortoforija). U kombinaciji s mrežnicom, objekti raspoređeni u prostoru nastaju kao dvoslike a mozak ih pretvara u jednu sliku, te tako dobivamo fenomen stereovida ili dubinskog vida.
Zbog pareze ili paralize optičkih mišića ili nesklada u djelovanju, nastaje pogreška koju nazivamo strabizam (škiljenje, razrokost). Korigira se nošenjem dioptrijskim naočalama (okluzijom) ili operacijom.
Šarenica djeluje poput dijafragme, a nalazi se između rožnice i leće. Može sadržavati razne pigmente o čemu ovisi i boja očiju. U svojem središtu ima okrugli otvor- zjenicu, koja automatski regulira količinu svjetlosti koja ulazi u oko. Time se na minimum smanjuje kromatska i sferna aberacija. Zjenice su jednako okrugle i njihov promjer ovisi o brojnim faktorima:
- količini svjetlosti
- psihičkom stanju
- godinama života
- spolu (šire su u žena)
- snu (proširena)
Čunjići i štapići su fotoreceptorne stanice u mrežnici, koje imaju svojstvo da selektivno absorbiraju dijelove vidljivog spektra i pretvore u električni impuls, koji putem optičkog živca završavaju u mozgu.
- čunjića ima oko 6-7 miliona
- nalaze se na središnjoj poziciji mrežnice (žuta pjega, fovea), promjer 1.5 mm
- čunjići su osjetljivi na boju
- svaki je povezan na svoj vlastiti živac
- omogućuju oštru i detaljnu sliku na jakom svjetlu
- štapića ima puno više: 75-150 miliona
- štapići su raspršeni periferalno (izvan fovee)
- nekoliko štapića je povezano na jedan živac što smanjuje oštrinu vida
- daju generalnu, široku sliku scene
- nisu osjetljivi na boju i služe pri slabom svjetlu
- zato se pri slabom svjetlu ne raspoznaju boje
T
Trifokalne ili tro-žarišne leće, kao što im i samo ime kaže, koriste se za korekciju triju fiksnih udaljenosti i to daljine, blizine i jedne srednje udaljenosti. Ova vrsta leća je zapravo preteča multifokalnih leća, ali je korekcija srednje udaljenosti bila fiksna, te nije pružale dovoljni komfor gledanja. Danas ih se više ni ne proizvodi, jer se zamjenjuju multifokalnom lećom.
U
Sve današnje moderne leće bez obzira da li se radi o lećama mineralnog (staklene) ili organskog (plastične) porijekla, na sebi imaju razne dorade za poboljšanje kvalitete gledanja, te što lakše održavanje. Leće organskog porijekla da bi bile ravnopravne u borbi s lećama mineralnog porijekla, dodatno su oplemenjene.
V
Vidni živac prenosi vidnu informaciju putem električnih impulsa. Širi se od očne jabučice preko očne duplje do mozga. Vidna informacija sa desnih polutki mrežnice oba oka mora doći u desni vidni centar u mozgu dok vidna informacija sa lijevih polutki mrežnice oba oka mora doći u lijevi vidni centar u mozgu. Mjesto na mrežnici u kojem očni živac ulazi u očnu jabučicu nazivamo papila ili slijepa pjega, jer na tom mjestu nema ni čunjića ni štapića.
Vidna oštrina je sposobnost vida da jasno vidi dvije odvojene točke. Najmanji kut pod kojim prosječno oko vidi dvije točke kao odvojene iznosi 1′ (jednu lučnu minutu) i naziva se minimum separabile. Taj kut je fiziološki zadat veličinom čunjića u makuli. Da bi se dvije točke vidjele kao odvojene, moraju podražiti svaka barem po jedan čunjić između kojih je barem jedan nepodraženi čunjić.
Z
ZELENA MRENA / ZJENICA / ŽILNICA
Glaukom ili zelena mrena (od grčke riječi glaucos=zelenkasta) je sindromno oboljenje obilježeno trima simptomima:
- povremeno ili trajno povišenje intraokularnog tlaka
- promjene na papili nervi optici (ekskavacija, atrofija)
- oštećenja vidnog polja
Glaukom se razvija postepeno, često bez ikakvih subjektivnih znakova, tako da se dijagnoza u preko 50% slučajeva otkriva slučajno. Događa se da bolesnik i potpuno oslijepi prije postavljanja dijagnoze. Oči su bez podražaja, bijele i ne pokazuju vanjske znakove oboljenja.
Zjenica je otvor na šarenici. Uvijek je crne boje jer se iz oka ne reflektira svjetlost. Što je zjenica manja, nastala slika je bolja, jer se smanjio utjecaj aberacija.
Žilnica sadrži brojne krvne žile i živce, a glavna joj je funkcija ishrana oka. Ona je stražnji, jako prokrvljeni, pigmentirani dio očne ovojnice između bjeloočnice i mrežnice. Osim izmjene tvari koja se odvija u žilnici ona također sadrži tamne pigmente. Ovakva pigmentacija je veoma bitna jer tako unutrašnjost oka drži u tami. Kada žilnica nebi sadržavala tamne pigmente u oku bi se javljala uzastopna refleksija svjetlosnih zraka što bi veoma negativno utjecalo na oštrinu slike. Na svojem prednjem dijelu žilnica prerasta u šarenicu.
