Kratkovidnost i dalekovidnost u djece!
Danas još uvijek u našoj zemlji nema zakonske regulative da se sustavom obveznih pedijatrijskih kontrola i redovitog cijepljenja mora u određenim intervalima (primjerice, u prvoj, petoj i sedmoj godini) učiniti okulistički pregled. To je prepušteno savjesti pedijatra i roditelja.
Time želim reći da i dijete koje nema nikakav uočljiv simptom treba pregledavati vid. Zašto? Sami se možemo zapitati vidimo li dobro. Ako za bolju kvalitetu slike vanjskog svijeta ne znamo, tada mislimo da ona mora tako izgledati; sve dok se ne uvjerimo da može biti bolja.
Stoga, bez obzira na čest upit roditelja o tome vide li dobro, naša nam djeca ne mogu reći vide li ili ne vide dobro.
GLAVOBOLJA – mogući simptom problema s vidom
Zato kada se dijete tuži na glavobolju, sigurno je da to vrlo često upućuje na probleme s vidom. To je tzv.nespecifičan simptom (pri tom se misli na mnoštvo stanja u tijelu koje ga može izazvati) a susreće se već u dobi od 4. do 7.godine. Još češće taj simptom susrećemo u školskoj dobi. Uporaba osjetila vida u predškolskoj dobi ovisi o interesu djeteta za radom na blizinu (crtanje, igrice na računalu i sl.), koje su danas neminovnost u odrstanju vrlo male djece. U školskoj dobi to postaje obaveza. Najčešća greška gledanja u toj dobi je dječja dalekovidnost koja ne mora imati nikakvih drugih simptoma (bježanje oka, žmirkanje, niti crvenilo oka).
Zato bi pregled takvog malog pacijenta svakako trebao otpočeti u okulističkoj ordinaciji.
